Prvo sjedište HGZ-a, Trg Franje Markovića 2

Kada je 1827. osnovan, Hrvatski glazbeni zavod je prve prostorije za svoj rad našao u kući profesora Josipa Šuflaja na Griču (današnja adresa Grič 2). Već nakon šest mjeseci Društvo se preselilo u Radićevu 16, da bi od 1829. uprava Društva i novoosnovana glazbena škola uživali besplatan smještaj u dvjema prostorijama zgrade Kraljevske akademije na Katarininu trgu (danas Gornjogradska gimnazija). Nakon što se 1853. moralo odonud iseliti, Društvo je godinama mijenjalo lokacije na Gornjem gradu. 

 

Gornjogradska gimnazija

God. 1871. pokrenuta je javna dobrotvorna sabirna akcija za gradnju zgrade na koju su se mnogi odazvali, pa i Franjo Josip I. koji međutim nije darovao ni desetinu potrebnog iznosa. Uz pomoć dugogodišnjeg Vladina dugoročnog zajma kupljeno je 1872. gradilište u Gundulićevoj ulici. Gradnja je bila povjerena poduzetnicima Janku Grahoru i Franji Kleinu, poznatim imenima u povijesti izgradnje Zagreba. Dvokatna zgrada Glazbenog zavoda dobila je skladno raščlanjeno neorenesansno ulično pročelje s visokim prozorima i natpisom Arti musices ("muzičkoj umjetnosti"). Premda nalikuje na palaču, nenametljivo se uklapa u kontekst Gundulićeve ulice. Zgrada je prema tadašnjoj numeraciji kuća u Zagrebu imala kućni broj 1000.

Pogled sa Strossmayerova šetališta na Gundulićevu ulicu (oko 1886.)

Prigodom svečanog otvorenja zgrade 4. prosinca 1876. održan je koncert, i to  “po jednoglasnom mišljenju obćinstva” u “najljepšoj i najukusnijoj dvorani glavnoga grada”. U udubinama zidova bile su smještene peći na drva, a iznad njih još nisu bili postavljeni kipovi muza, koje i danas možemo vidjeti. Kad je 1880. Zagreb stradao u potresu, u zgradi HGZ-a je došlo do oštećenja stubišta koje vodi u koncertnu dvoranu. Njegov popravak kao i neke manje zahvate u prizemlju izveo je Herman Bollé. 

 

Velika dvorana HGZ-a (oko 1884.)

Razvoj glazbene škole prisilio je Ravnateljstvo da već deset godina nakon izgradnje počne razmišljati o novoj zgradi. God. 1892. kupljeno je zemljište tik do Zavoda, a gradnja je povjerena graditeljima Viktoru Šafraneku i Robertu Wiesneru. Na poticaj Izidora Kršnjavoga odlučeno je da se izradi novo stubište do koncertne dvorane, koje je postalo jedno od najljepših iz onoga vremena u Zagrebu. Prigodom gradnje nove zgrade velikoj je koncertnoj dvorani probijanjem zida pridružena tzv. mala dvorana. Za razliku od stare zgrade nova je trokatna; gledano s ulice vidljivo je da je riječ o dvjema zgradama, dok se one iznutra doimlju kao cjelina. Svečano otvaranje obnovljenog stubišta i nove zgrade bilo je 14. listopada 1895, a uz najviše hrvatske uglednike otvaranju je prisustvovao car Franjo Josip I. U spomen na taj događaj postavljena je mramorna ploča iznad zrcala na stubištu.

Spomen ploča u čast posjete Franje Josipa 1895.

Uz 140. obljetnicu Zavoda u predvorju dvorane postavljene su vitrine; god. 1970. dvorana je ukrašena poprsjima Ivana Zajca i Vatroslava Lisinskog što ih je izradio Vanja Radauš, koji je bio i autor spomen-reljefa Václava Humla i Svetislava Stančića, postavljenih u dvoranu 1973. 

Danas se u koncertnoj dvorani u sezoni održi oko 130 koncerata, a u  prošlosti je služila za razne kulturne i društvene priredbe, od izložaba (u razdoblju prije postavljanja Umjetničkog paviljona u Zagrebu) i silvestarskih zabava do književnih večeri, kazališnih i plesnih priredaba, a u novije vrijeme snimanja filmova i dokumentarnih emisija, održavanje promocija, znanstvenih skupova, glazbenih natjecanja. Nekoć vrlo popularni maturalni plesovi ukinuti su 1965. godine. U hodniku u prizemlju postavljena je u povodu 150. obljetnice HGZ-a 1977. godine mramorna spomen-ploča s imenima najzaslužnijih ljudi u povijesti HGZ-a.

Novi prostor unutar zgrade dobiven je obnovom cjelokupnog podruma: 1993. uređena je dvorana za pokuse društvenih orkestara, a 1998. prostorija za zbirku arhivske građe HGZ-a. U samoj koncertnoj dvorani došlo je posljednjih desetljeća do promjena: kupljeni su novi stolci (1991), postavljeni su reflektori na stropu, načinjen je novi podij (2001). 

Godine 1989. obje zgrade HGZ-a proglašene su rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu spomenikom kulture. God. 2002. zgrade su proglašene kulturnim dobrom i upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske - Listu zaštićenih kulturnih dobara.

* * *

Velika dvorana HGZ-a široka je 11,5, dugačka 26 i visoka 6,5 m i danas ima 380 sjedala. Osvjetljuju je tri lustera, zidni svijećnjaci te scenska rasvjeta.  

Podrumska dvorana HGZ-a široka je 7,20 i dugačka 10,60 m (ukupne površine 74m2).

 

 

Developed in conjunction with Joomla extensions.