Hrvatski glazbeni zavod

Naša zgrada

Prvo sjedište Hrvatskoga glazbenog zavoda bilo je u privatnoj kući na Griču u Zagrebu, na današnjoj adresi Grič 2. Već nakon šest mjeseci djelovanja HGZ se preselilo u Radićevu 16, a od 1829. do 1853. uprava i novoosnovana glazbena škola HGZ-a imali su besplatan smještaj u dvjema prostorijama zgrade Kraljevske akademije na Katarininu trgu, gdje se danas nalazi Gornjogradska gimnazija. Nakon toga sjedište HGZ-a godinama je mijenjalo lokacije na Gornjemu gradu. Zato je 1871. pokrenuta javna dobrotvorna sabirna akcija za gradnju vlastite zgrade te je s pomoću Vladina zajma 1872. kupljeno zemljište u Gundulićevoj ulici. Gradnja je bila povjerena poduzetnicima Janku Grahoru i Franji Kleinu, poznatim imenima u povijesti izgradnje Zagreba. Zgrada s Velikom koncertnom dvoranom podignuta je 1876. Krasi je neorenesansno pročelje organizirano u sedam prozorskih osi i raščlanjeno u prizemlju rustičnim, a na katu kompozitnim pilastrima. Na katu su polukružni prozori u monumentalnim edikulama s pilastrima i konzolama koji nose gređe i zabat. Središnji dio, u širini triju prozorskih osi, plitko je rizalitno istaknut zabatom u kojem je reljef s genijima glazbe koji podržavaju grb Zavoda s lirom uokvirenom lovor-vijencem. U frizu vijenca je geslo Arti Musices. Iako nalikuje na palaču, zgrada se nenametljivo uklapa u kontekst Gundulićeve ulice. Prema tadašnjoj numeraciji kuća u Zagrebu, nosila je kućni broj 1000.

Otvorena je svečanim koncertom 4. prosinca 1876., a tisak je pisao o najljepšoj i najukusnijoj dvorani glavnoga grada. Koncertna dvorana s galerijama raščlanjena je pilastrima. Bila je oslikana stropnim i zidnim dekoracijama, koje su poslije uklonjene. U udubinama zidova bile su peći na drva, a iznad njih su postavljeni kipovi muza. U potresu 1880. oštećeno je stubište koje vodi u koncertnu dvoranu. Popravak te neke manje zahvate u prizemlju izveo je Herman Bollé.

Razvoj glazbene škole HGZ-a prisilio je Ravnateljstvo da već deset godina nakon izgradnje zgrade počne razmišljati o proširenju. Tako je 1892. kupljeno susjedno zemljište za gradnju još jedne zgrade s Malom koncertnom dvoranom. Izgradnja je povjerena graditeljima Viktoru Šafraneku i Robertu Wiesneru. Nova zgrada dobila je neobarokno pročelje koje, organizirano u pet prozorskih osi, flankiraju dva plitka rustikom detaljirana rizalita zaključena krovnim kupolama. Središnji dio između rizalita u visini prvoga i drugog kata obuhvaća slijepa arkadura s korintskim polustupovima ukrašena u poljima između lukova reljefima s motivom lire. Tri središnja polukružna prozora na katu neobarokna su modifikacija prozora na starijoj, neorenesansnoj zgradi. Iznad prozora na rizalitima uokvirena su natpisna polja i grbovi Trojedne Kraljevine. Na poticaj Izidora Kršnjavoga odlučeno je da se istodobno s tom zgradom izradi i novo stubište do Velike koncertne dvorane. Tako je 1895. izgrađeno monumentalno, neobarokno, šesterokrako stubište s galerijom koju nose ženske herme. Probijanjem zida prema novoj zgradi Velikoj dvorani pridružena je Mala koncertna dvorana. Iako se iznutra doimlju kao cjelina, gledano s ulice vidljivo je da je riječ o dvjema zgradama. Za razliku od stare, jednokatne zgrade, nova je dvokatna. Na svečanom otvorenju stubišta i nove zgrade 14. listopada 1895., uz najviše hrvatske uglednike, bio je i car Franjo Josip I. U spomen na taj događaj na stubištu je postavljena mramorna ploča.

U povodu 140. obljetnice Zavoda 1967. u predvorju Velike dvorane postavljene su vitrine za izložbe, 1970. dvorana je ukrašena poprsjima Ivana Zajca i Vatroslava Lisinskog, a 1973. spomen-reljefima Václava Humla i Svetislava Stančića. Autor svih djela je Vanja Radauš. U povodu 150. obljetnice HGZ-a, 1977. u prizemlju je postavljena mramorna spomen-ploča s imenima najzaslužnijih ljudi u povijesti Zavoda. Malom koncertnom dvoranom do 2015. služila se Muzička akademija, a nakon njezina preseljenja te cjelovitog uređenja postala je javni koncertni prostor. Poslije obnove suterenskih prostora 1993. otvorena je Podrumska dvorana, u kojoj se održavaju pokusi, predavanja i manje izvedbe.

Obje zgrade HGZ-a 1989. zaštićene su kao spomenici kulture i upisane u registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu pod brojem RZG-93. Usklađivanjem iz 2002. utvrđeno je da obje zgrade HGZ-a imaju karakteristike kulturnog dobra te su upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, na Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-332.