Hrvatski glazbeni zavod

Povijest Zavoda

Veduta Zagreba iz 1827.

Osnutak

Hrvatski glazbeni zavod osnovan je kao društvo ljubitelja glazbe i po ustroju to je i danas. Prvi članovi upisani su u siječnju 1827., a do kraja godine, u tada malom Zagrebu s desetak tisuća stanovnika, bilo ih je čak stotinu i jedanaest. Tako se Zagreb pridružio drugim gradovima Habsburške Monarhije u kojima su se građani okupljali u glazbenim društvima, kao što je bilo u Ljubljani 1794., Beču 1812. te u Rijeci i Varaždinu, gdje su društva također utemeljena 1827. Među osnivačima zagrebačkog društva bio je Georg (Juraj) Karl Wisner von Morgenstern, tada najškolovaniji glazbenik i nositelj glazbenog života Zagreba. Uz njega su se u prvim godinama djelovanja svojim radom istaknuli trgovac Đuro Popović, suci Franjo Čačković Vrhovinski i Dragutin Klobučarić te glazbenici Ivan Padovec i Ferdo Livadić. Prvi koncert, na kojem je nastupio Društveni orkestar koji su činili članovi društva, priređen je 18. travnja 1827. u dvorani tadašnje Kraljevske akademije, danas Gornjogradske gimnazije na Katarininu trgu. Taj se datum smatra početkom rada društva i obilježava se kao Dan Hrvatskoga glazbenog zavoda.

Prvo sjedište HGZ-a, Grič 2

Pozivnica na prvi društveni koncert 18. 4. 1827.

Ravnateljstvo

Tijekom svih godina djelovanja društvo je sačuvalo duh amaterizma, koji se ogleda i u činjenici da njime upravlja Ravnateljstvo bez naknade za svoj rad. Niz godina Ravnateljstvo su činili samo glazbeni amateri i ljubitelji glazbe raznih zanimanja, no u 20. stoljeću, osobito nakon 1945., u njega ulaze i profesionalni glazbenici. Predsjednik Ravnateljstva, koji je ujedno i predsjednik društva, uvijek je, uz iznimku skladatelja Ive Tijardovića u kriznim vremenima nakon 1945., bio netko tko nije profesionalni glazbenik. Prvi predsjednik društva bio je mladi barun Gustav Prandau, veliki ljubitelj glazbe.

Broj članova Ravnateljstva mijenjao se, a danas ih je jedanaest. Od 2002. predsjednik društva je Marcel Bačić, akademski slikar i grafičar, umirovljeni redoviti profesor Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Dozvola za rad, 1827.

Ravnateljstvo iz 1927.

Ime

Prema pravilima odobrenima u Budimu 8. svibnja 1827., službeni naziv društva bio je Societas filharmonica zagrabiensis, ali u spisima najčešće susrećemo ime Musikverein. Pod tim je imenom društvo bilo poznato i među Zagrepčanima. U mijenjanju naziva društva nekoliko je prekretnica. Prva je bila 1847. nakon uvođenja hrvatskoga kao službenog jezika. Tada društvo mijenja ime u Skladnoglasja družtvo zagrebačko. Širenje djelokruga rada izvan Zagreba obilježeno je promjenom imena 1851. u Družtvo prijateljah glasbe u Hervatskoj i Slavonii sa središtem u Zagrebu, a prihvaćena je verzija Družtvo prijateljah muzike u Zagrebu. Kada je 1861. Sabor odobrio stalnu novčanu potporu glazbenoj školi društva, uvjetovao ju je promjenom imena škole u Narodni zemaljski glasbeni zavod, čiji je naziv preuzelo cijelo društvo, a riječ zavod zadržana je do danas. Narodni zemaljski glasbeni zavod 1895. postaje pak Hrvatski zemaljski glasbeni zavod. Nakon što je 1920. Konzervatorij HGZ-a prešao u ruke države, riječ zemaljski u nazivu je postala suvišna pa se statutom iz1925. prihvaća današnje ime Hrvatski glazbeni zavod.

Medalja s Apolonovim likom i natpisom »Musikverein in Agram«

Povelja Narodnog zemaljskog glazbenog zavoda, 1861.

Počasni članovi

Najpoznatiji počasni član društva bio je skladatelj i pijanistički virtuoz Franz Liszt, kojemu je tijekom boravka u Zagrebu 1846. uručena povelja o počasnom članstvu te izvedena prigodna serenada. Počasni članovi društva bili su i Franz von Suppé, austrijski skladatelj rođen u Splitu; Julius Epstein, bečki pijanist i pedagog, rođenjem Zagrepčanin; Ludwig Walcker iz Ludwigsburga, graditelj orgulja zagrebačke katedrale, te istaknute osobe iz hrvatskoga javnog života: Ljudevit Gaj, Janko Drašković, biskup Josip Juraj Strossmayer, glazbenici Ferdo Livadić, Ivan Padovec, Ivan Zajc, Franjo Ks. Kuhač, Milka Trnina i drugi. U povodu 150. obljetnice HGZ-a 1977. brojni glazbeni umjetnici proglašeni su počasnim članovima, a u posljednje vrijeme ta je počast iskazana zaslužnim članovima Ravnateljstva i Društvenog orkestra HGZ-a.

Pokrovitelji

Od samog početka društvo je imalo pokrovitelje. Bili su to ugledni građani od kojih se očekivala potpora, zaštita i materijalna pomoć. Prvi pokrovitelji bili su biskup Maksimilijan Vrhovac i ban Ignjat Gyulay. Tijekom 19. stoljeća pokrovitelji su, među ostalima, biskup Aleksandar Alagović, banica Sofija Jelačić, Gabrijela i Lilla Pejačević, baka i majka skladateljice Dore Pejačević, te ban Koloman Bedeković. Pokroviteljica je bila i grofica Sidonija Rubido-Erdödy, poznata kao sopranistica i interpretatorica uloge Ljubice na premijeri opere Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog. Najistaknutiji među pokroviteljima bio je nadbiskup Juraj Haulik, koji je izdašno pomagao rad društva. Nakon 1918. ukida se tradicija biranja pokrovitelja.

Pokrovitelj nadbiskup Haulik

Pokroviteljica Sofija Jelačić

Koncertna djelatnost do Prvog svjetskog rata

Priređivanje koncerata jedina je konstantna djelatnost HGZ-a koja se nije prekidala čak ni u vrijeme ratova. Glazbeni je zavod u 19. stoljeću bio glavni organizator koncerata u Zagrebu, pogotovo u prvim desetljećima svojega rada. Na početku su se koncerti održavali u dvorani Kraljevske akademije (danas Gornjogradska gimnazija), zatim u Preporodnoj dvorani i dvorani starog kazališta na Markovu trgu, a od 1876. u zgradi HGZ-a u Gundulićevoj 6.

Na koncertima su isprva nastupali Društveni orkestar, učitelji škole ili drugi zagrebački glazbenici. Programi su bili šaroliki: orkestralne uvertire ili stavci simfonija izmjenjivali su se sa solističkim i komornim točkama. Kad je riječ o većim vokalno-instrumentalnim djelima, ističe se izvedba Mozartova Requiema u kojoj je 1837. sudjelovalo oko 200 glazbenika. Poseban zamah društveni su koncerti dobili 1870., kada je u Glazbenoj školi zaposlen Ivan Zajc, koji je ravnao i koncertima te velikim vokalno-instrumentalnim misama u katedrali.

Prvi strani umjetnik kojega je Zavod angažirao bio je violinist František Ondriček 1887. Među najslavnijima gostovanjima ističe se ono Berlinskog Tonkünstler orkestra sa slavnim Richardom Straussom kao dirigentom koje se održalo 1903. u zgradi Sokola na Trgu Mažuranića.

Koncert 1836.

Program koncerta 1903.

Glazbena škola – konzervatorij

Već na početku svojega djelovanja, točnije 16. veljače 1829., društvo je osnovalo glazbenu školu, koja je kontinuiranim radom postavila temelj glazbenog školstva u Zagrebu. Njezina je svrha bila dvojaka: odgajati glazbene stručnjake, ali i amatere. Na početku je primljeno 36 učenika, koji su pohađali trogodišnji nauk u pjevanju ili gudačkim instrumentima, a učitelji su im bili Wisner von Morgenstern, Valentin Ježek i Antun Kirschhofer. U školi 1870. počinje raditi Ivan Zajc i ostaje ondje do umirovljenja 1908. Bio je direktor škole, nastavnik pjevanja i klavira, skladatelj i aranžer za potrebe škole koji je i sam pratio učenike na nastupima.

Početkom 20. stoljeća u školi su radili učitelji koji će postati glasoviti profesori Muzičke akademije: Václav Huml, Umberto Fabbri, Fran Lhotka i Svetislav Stančić. Ravnateljstvo je 1916. proglasilo školu Hrvatskim zemaljskim konzervatorijem, a 1920. od HGZ-a ga je preuzela vlada i preimenovala u Muzičku akademiju.

Ivan Zajc i učitelji glazbene škole

Vaclav Huml

Sredina 19. stoljeća

Društvo je uz vrlo skromna sredstva prebrodilo krizna vremena oko 1848. Kad su se društvene prilike poboljšale, 1851. u njega se učlanio niz uglednika, a Vatroslav Lisinski izabran je za člana Ravnateljstva. Lisinski je s pravnikom Ljudevitom Šplajtom 1852. izradio novi statut društva, bio je i nadzornik glazbene škole te dirigent Društvenog orkestra.

Izdavaštvo

Začeci ideje o pokretanju izdavačke djelatnosti zapisani su u statutu iz 1852. godine. Prvo izdanje, Sbirka različitih hervatskih napjevah, objavljeno je oko 1862. Izdavačka djelatnost obnavlja se 1890. dolaskom Vjekoslava Klaića u Ravnateljstvo HGZ-a, a osobiti zamah dobiva između dva svjetska rata. Iz tog razdoblja valja istaknuti izdanja: Blagoje Bersa: Po načinu starih 'Airs de ballet', Ferdo Livadić: Dva scherza (obradba S. Stančić) i Ivan Lukačić: Odabrani moteti (priredio Dragan Plamenac). Do danas je HGZ izdao 64 naslova skladbi/ciklusa hrvatskih skladatelja, 8 knjiga, 22 programske knjižice i brošure u sklopu HGZ-ove biblioteke te 6 nosača zvuka.

Svetislav Stančić

Prvo izdanje HGZ-a

Zgrada

Tijekom svojih prvih desetljeća HGZ i njegova škola djelovali su na desetak lokacija, a 1876. dovršena je zgrada HGZ-a s prvom koncertnom dvoranom u Zagrebu. Projektirali su je Franjo Klein i Janko Grahor. Time su postavljeni temelji za nesmetan i neovisan rad te materijalni opstanak HGZ-a. Tik uz zgradu s koncertnom dvoranom HGZ 1895. podiže još jednu zgradu s manjom koncertnom dvoranom za potrebe glazbene škole. To su zdanje projektirali graditelji Wiesner i Šafranek.

Potkraj 1990-ih HGZ je, nakon obnove suterenskog prostora, dobio i Podrumsku dvoranu koja služi za pokuse i predavanja, a kada je 2015. preseljena Muzička akademija, obnovio je Malu dvoranu koja je postala javni koncertni prostor.

Milka Trnina

Zgrada HGZ-a 1977.

Klaićevo i međuratno razdoblje

Godine 1890. događaju se velike promjene u Ravnateljstvu, u koje ulazi povjesničar Vjekoslav Klaić. Iako nikada nije obnašao dužnost predsjednika, nego samo potpredsjednika od 1890. do 1928., svojim je predanim radom zaslužio da se to razdoblje nazove njegovim imenom. Osobito se zalagao za napredak glazbene škole, poslije konzervatorija.

Razdoblje između dvaju svjetskih ratova obilježeno je prelaskom konzervatorija 1920. u ruke države, a djelatnost vodećih ljudi HGZ-a, predsjednika Antuna Goglie i tajnika Artura Schneidera, navela je autora Ladislava Šabana da u monografiji o povijesti HGZ-a napiše: “Ni u kojem drugom povijesnom odsjeku do tada nije HGZ toliko učinio za domaću glazbu, domaće umjetnike i za afirmaciju naše glazbene kulture.” Bilo je to razdoblje važnih ciklusa koncerata Jutarnji koncerti i Intimne muzičke večeri u kojem je obnovljen Društveni orkestar, pokrenuta dugotrajna izdavačka djelatnost i uređena zgrada. Vrijednu Kuhačevu zbirku folklornih instrumenata HGZ je dao na pohranu Etnografskom muzeju, a zbirku instrumenata u kojoj je i deseterostruna gitara Ivana Padovca, Muzeju za umjetnost i obrt.

Veliku proslavu 100. obljetnice HGZ-a 1927. godine pratila je prva cjelovita povjesnica iz pera Antuna Goglie. HGZ je 1929. počeo nagrađivati najbolje diplomante Muzičke akademije, a tijekom vremena broj godišnjih nagrada narastao je na četiri, koje su u nekim razdobljima nosile imena glazbenika i zaslužnih članova HGZ-a, kao što su Vjekoslav Klaić, Vatroslav Lisinski, Pavao Markovac, Franjo Ksaver Kuhač, Vaclav Huml i Svetislav Stančić. Nakon Drugoga svjetskog rata obnovljena je ta tradicija te je do 1977. podijeljeno 110 nagrada Hrvatskoga glazbenog zavoda. Od početka 21. stoljeća nagrade se više ne dodjeljuju.

Vjekoslav Klaić

Ladislav Šaban

Od 1945. do 1990. godine

Neposredno nakon 1945., kad su, u novim političkim prilikama, građanska društva poput HGZ-a bila nepoćudna i mahom ukinuta, zahvaljujući mudrosti Ravnateljstva, osobito trudu tajnika Artura Schneidera i predsjednika Antuna Goglie, kao i potpori Svetislava Stančića, profesora Muzičke akademije i poslije dugogodišnjeg člana Ravnateljstva, te predsjednika Ive Tijardovića, HGZ je prebrodio krizu i nastavio s radom. Nastojeći se prilagoditi vremenu, 1949. pokrenuo je Muzički lektorij, ciklus predavanja o glazbi za širu publiku, koji se održavao do 1955.

Zahvaljujući zalaganju tadašnjeg predsjednika Milana Žepića, 1954. obnovljen je rad Društvenog orkestra, koji je maestro Igor Gjadrov vodio punih 48 godina. Društveni jazz orkestar osnovan je 1981. pod ravnanjem trubača Marijana Domića, a od 1995. vodi ga pijanist, skladatelj i aranžer Zlatko Dvoržak. Koncertnom životu Zagreba HGZ je pridonio i svojim ciklusima, osobito dugogodišnjim ciklusom komorne glazbe Glazbeni podij.

Uz predsjednika Žepića, velik doprinos napretku HGZ-a, posebice kad je riječ o njegovu arhivu i knjižnici, dao je Ladislav Šaban, dugogodišnji član Ravnateljstva i autor knjige 150 godina Hrvatskog glazbenog zavoda. HGZ je 1978. dobio najveće republičko priznanje, Nagradu Vladimir Nazor, za “golem doprinos kulturi tijekom 150 godina rada, posebno radi promicanja hrvatske glazbe tijekom njegove jubilarne 1977. godine”.

Natjecanje „Vaclav Huml“

U povodu 20. godišnjice smrti Václava Humla 1973. HGZ je organizirao Memorijal Vaclav Huml, u sklopu kojeg je održana akademija i dva koncerta. Uspjeh te manifestacije potaknuo je HGZ da zajedno s agencijom Croatia Concert u siječnju 1977. priredi prvo Međunarodno violinističko natjecanje Vaclav Huml, čijim je žirijem predsjedao glasoviti violinist Henryk Szeryng. Natjecanje se održava svake četiri godine, a pod okriljem HGZ-a bilo je do 1998.

Natjecanje „Vaclav Huml“ 1985.

Muzički lektorij, 1950.

Izložbe

Još od 1864. HGZ je građu iz svoje knjižnice i arhiva često predstavljao javnosti na raznim izložbama, a redovito od 1967. u vitrinama u predvorju Velike dvorane. Posebno je bila zapažena izložba o Borisu Papandopulu 2006. autorice Erike Krpan te dvije izložbe autorice Nade Bezić, o art dècou 2011. i o 140 godina zgrade HGZ-a 2016.

Od 1990. do danas

Intenzivnu djelatnost HGZ je nastavio i nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, a osobiti doprinos dali su predsjednici Andre Mohorovičić i današnji predsjednik Marcel Bačić, kao i istaknuti članovi Ravnateljstva Eva Sedak, Mladen Filjak i drugi.

Uz dugovječni Društveni orkestar, koji su nakon Igora Gjadrova vodili Marcel Bačić i sadašnji dirigent Zoran Juranić, te Društveni jazz orkestar, osnovana su još dva amaterska ansambla: 2006. Društveni komorni ansambl, koji vodi Vesna Šepat-Kutnar, te 2008. Društveni zbor, koji vodi Branka Bubalo Paliska.

HGZ je 1991., u jubilarnoj Mozartovoj godini, u suradnji s Muzičkom akademijom organizirao iznimno dobro posjećen ciklus od 15 matineja pod nazivom Mozart nedjeljom, a iste godine u suradnji s Glazbenom školom Dešpalj i Valterom Dešpaljom ciklus matineja Coffe concerti. Zatim je 1992. i ponovno 2002. producirao hrvatsku praizvedbu scenske glazbe za Geblerovu dramu Thamos W. A. Mozarta, prvu izvedbu s domaćim izvođačima u Hrvatskoj Kyrija i Glorie iz Mise u h-molu J. S. Bacha i 2005. koncert u spomen na jugoslavensku sekciju Međunarodnog društva za suvremenu glazbu (ISCM) koja je 1920-ih djelovala pri HGZ-u. Osobito se 2002. ističe veliki projekt - dvije poluscenske izvedbe operne parodije Otelo ili mletački crnac iz Venecije Gjure Eisenhutha u obradbi Silvija Foretića.

Promocija izdanja projekta Bersa, Sanja Stojanović-Stipanov i Eva Sedak, 2013.

Izložba o Družini mladih, 2015.

Osim koncerata, HGZ je od 2004. za svoje članove i ostalu publiku priredio niz interdisciplinarnih predavanja u Klubu HGZ-a, a pokrenuo je i Filmski klub HGZ-a. Djelovanje klubova iznjedrilo je publikaciju Plava konjica, koja uključuje prvi prijevod almanaha Der blaue Reiter na hrvatski jezik.

Svojevrstan nastavak Kluba su predavanja iz ciklusa Muzički lektorij, koja se održavaju od 2013., a od sezone 2016./2017. i susreti u sklopu ciklusa Subotom u Glazbenom. Od 2009. HGZ na datum svojega osnutka, 18. travnja, priređuje manifestaciju Dan HGZ-a koja uključuje besplatne priredbe i koncerte, kao i obilazak zgrade HGZ-a uz stručno vodstvo dr. sc. Nade Bezić, voditeljice Knjižnice i zbirke arhivske građe. Kontakt sa svojim članovima HGZ od 1997. ostvaruje i putem rado čitanog mjesečnog glasila HaGeZe.

U suradnji s Hrvatskim muzikološkim društvom HGZ je organizirao muzikološke simpozije, okrugle stolove i znanstvene skupove te različite događaje posvećene istaknutim hrvatskim glazbenicima, poput Ivana Padovca i Franje Kuhača. S Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom niz godina surađuje na projektu Sabrana djela Blagoja Berse, a suradnja s muzejima u Zagrebu i drugdje u Hrvatskoj obuhvaća posudbe građe iz knjižnice i arhiva. S Hrvatskim muzejskim društvom HGZ sudjeluje u manifestaciji Noć muzeja te s Hrvatskom udrugom muzičkih knjižnica, arhiva i dokumentacijskih centara sudjeluje u manifestaciji Noć knjige.

HGZ je 2001. sudjelovao u organizaciji postavljanja spomen-ploče Vjekoslavu Klaiću u Zagrebu, međunarodnom projektu istraživanja glazbenih društava u nekadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji te u međunarodnoj promociji djela Dore Pejačević, čija se ostavština čuva u HGZ-ovu arhivu.

Posljednjih je godina rad HGZ-a obilježen istraživačko-izdavačkim projektom Sabrana djela Blagoja Berse, koji je od 2008. vodila Eva Sedak. Projekt je privukao pozornost javnosti notnim i knjižnim izdanjima te dvostrukim CD-om kojima je revitaliziran Bersin opus.