Za novinstvo

O nama

HGZ kroz povijest

Pri spomenu Hrvatskoga glazbenog zavoda većina građana pomisli prvo na zgradu s koncertnom dvoranom u Gundulićevoj 6. To je razumljivo, zato što je taj glazbeni prostor prisutan u kulturnom životu Zagreba već više od 140 godina. Međutim, HGZ je mnogo više od toga. Resi ga u prvom redu epitet najstarije kulturne institucije. Osnovan je 1827. kao Društvo ljubitelja glazbe, a bio je među ostalim izvorište cjelokupnoga glazbenog školstva u Zagrebu, zasnivatelj stalnog javnog koncertnog života i promicatelj glazbenog amaterizma.

Utemeljitelji HGZ-a prvi su nastup svojega amaterskog orkestra održali već iste godine, 18. travnja u dvorani ondašnje Akademije na Katarininu trgu. U Zagrebu, koji je tada imao samo desetak tisuća stanovnika, Društvo je do kraja te godine okupilo čak 111 članova. Jedan od ključnih osnivača bio je Wisner von Morgenstern, vodeći zagrebački glazbenik prve polovice 19. stoljeća, a tu su bili i poznati muzičari Ivan Padovec i Ferdo Livadić. Za počasne članove birani su priznati umjetnici ili oni koji su svojim radom i zalaganjem znatno pomogli Društvu. Najpoznatiji počasni član svakako je bio Franz Liszt.

Društvo je imalo pokrovitelje, među kojima se svojom izdašnom novčanom potporom osobito istaknuo nadbiskup Juraj Haulik. Hrvatskim glazbenim zavodom od njegova je osnutka upravljalo Ravnateljstvo bez naknade, a nepisano je pravilo da su predsjednici HGZ-a neglazbenici, ljubitelji glazbe ili glazbeni amateri.

Društvo je tijekom vremena promijenilo nekoliko naziva – hrvatski naziv Skladnoglasja družtvo zagrebačko doblo je 1847, a kada je Hrvatski sabor 1861. odredio stalnu godišnju dotaciju Društvu, zahtijevao je da ono riječ "društvo" u imenu zamijeni riječju "zavod". Poput sličnih građanskih glazbenih društava u ovom dijelu Europe zagrebačko je također osnovalo glazbenu školu, koja je otvorena 1829. u prostorijama na Katarininu trgu. Škola je brzo rasla, pa su 1851. primljeni novi nastavnici, a mjesto ravnatelja preuzeo je Vatroslav Lisinski, član Ravnateljstva i dirigent Društvenog orkestra.

Nakon pada Bachova apsolutizma i zadobivanja državne potpore za rad glazbene škole Društvo napreduje te objavljuje svoje prvo notno izdanje, Zbirku popijevaka hrvatskih autora. Mjesto direktora glazbene škole 1870. preuzima Ivan Zajc, a 1890. Vjekoslav Klaić. Ravnateljstvo 1916. podiže glazbenu školu na razinu konzervatorija, a po svršetku Prvoga svjetskog rata predaje je Vladi. Nova ustanova ubrzo prerasta u Muzičku akademiju.

Nakon pola stoljeća djelovanja u različitim prostorima Društvo se 1876. uselilo u vlastiti dom u Gundulićevoj ulici. Sredstva za izgradnju zgrade s koncertnom dvoranom prikupljena su javnom dobrotvornom sabirnom akcijom kojoj su se odazvali mnogi građani, a i sam Franjo Josip I. Tako je Zagreb u Gundulićevoj ulici dobio prvu koncertnu dvoranu. Deset godina poslije Društvo je kupilo susjedno zemljište te je za potrebe glazbene škole podiglo zgradu s malom koncertnom dvoranom. Na poticaj Izidora Kršnjavoga staroj je zgradi dograđeno novo svečano stubište, koje je postalo i ostalo jedno od najljepših u Zagrebu. Svečanosti otvorenja 1895. prisustvovao je car Franjo Josip I, a istoga dana otvorio je i zgradu Hrvatskog narodnog kazališta.

Osim iznimnim koncertnim prostorima, HGZ se može podičiti glazbenom knjižnicom, jednom od najstarijih i najznačajnijih takvih knjižnica u Zagrebu i Hrvatskoj, te Zbirkom arhivske građe koja obugvaća gradivo povezano s djelatnošću i zgradom HGZ-a, koncertnim programima te ostavštinom hrvatskih interpreta i skladatelja, kao što su one Dore Pejačević, Borisa Papandopula, Lovre pl. Matačića, Božidara Kunca i mnogih drugih. Dvije značajne zbirke instrumenata čuvaju se u Etnografskom muzeju u Zagrebu i Muzeju za umjetnost i obrt, a u tome fondu ističe se znamenita dvovrata gitara virtuoza Ivana Padovca.

U nekim razdobljima svoje povijesti Hrvatski glazbeni zavod bio je glavni organizator koncerata u Zagrebu. Posebno se ističe 1837, kada je oko 200 glazbenika izvelo Mozartov Requiem, te 1900, kada je upriličena prva zagrebačka izvedba Beethovenove Devete simfonije u suradnji s pjevačkim društvom "Kolo". Tri godine poslije HGZ je organizirao gostovanje skladatelja i dirigenta Richarda Straussa i Tonkünstler-Orchestera iz Berlina. Razdoblje između dvaju svjetskih ratova bilo je po broju i važnosti koncerata gotovo nedostižno. Publici su sustavno predstavljani hrvatski skladatelji, kako suvremeni tako i oni čiji se opus tek tada počeo istraživati, poput onoga Ivana Lukačića. Na podiju HGZ-a muzicirao je mladi Arthur Rubinstein, a Igor Stravinski je za klavirom pratio svoju prijateljicu Maju Strozzi. Koncerti organizirani 1950-ih i 1960-ih godina privukli su za današnje pojmove nevjerojatno brojnu publiku.

HGZ danas

Što je HGZ danas? Odgovor "koncertna dvorana" nije, dakako, pogrešan, jer riječ je o akustički najvrsnijem prostoru te o zgradi koja je spomenik kulture – pojedinačno zaštičeno kulturno dobro. Pozornica Velike i nedavno obnovljene Male dvorane HGZ-a mjesto je nastupa najvrsnijih hrvatskih ansambla: Zagrebačkih solista, Zagrebačkog kvarteta, Zbora Hrvatske radiotelevizije, Hrvatskog baroknog ansambla, Hrvatskog komornog orkestra, brojnih domaćih i stranih solista te glazbenih festivala. No svoje mjesto u glazbenom životu Zagreba HGZ nalazi tako što djeluje kao društvo ljubitelja glazbe s više od 400 članova.

Mogu mu pristupiti svi koji vole glazbu te oni koji se amaterski žele baviti klasičnom glazbom i jazzom. Oni se, ako posjeduju osnovno glazbeno znanje, mogu pridružiti HGZ-ovim društvenim ansamblima te nastupati na njihovim koncertima. Kao nekada tako i danas HGZ producira vlastite umjetničke i kulturne programe, kao što su posebni tematski koncerti, večeri suvremenih hrvatskih skladatelja, koncerti sa skladbama iz bogatog fonda knjižnice i arhiva HGZ-a, glazbeni razgovori i susreti "Subotom u Glazbenom" te predavanja o glazbi za stručnu i širu javnost "Muzički lektorij".

HGZ-ova izdavačka djelatnost može se pohvaliti izdanjem slavnog Kandinskijeva i Marcova almanaha Plavi jahač, istraživačko-izdavačkim projektom Sabrana djela Blagoja Berse te nosačima zvuka HGZ-ovih društvenih ansambla. U predvorju Velike dvorane HGZ priređuje prigodne izložbe s građom iz bogatog arhivskog fonda, za članove izdaje mjesečno glasilo HaGeZe, organizira stručno razgledavanje zgrade HGZ-a na hrvatskom i engleskom jeziku, a za djecu i mlade organizira glazbene priredbe i koncerte primjerene njihovoj dobi odgajajući tako novu generaciju publike i članstva.

HGZ – kuća puna glazbe!